Necu seku, hocu bracu

Kao da je bilo jucer kad sam se prvi put porodila. Strah u meni je bio sve veci danima koji su se priblizavali porodu. Cesto cujemo mahalske price kako ta bol najbrze prodje, kako pored djece sve zaboravis. Da istina, bas je tako i bilo.
Ali svaka zena koja se porodila zna osjecaj straha, nesto sto se vrti po glavi misli lete kad je sve mirno. Najvaznije samo da bude zdravo, to svi zelimo.
Sad dok mi se blize ti dani, hvata me neka trema. Imaju njih dvojica.

Kako ce se oni osjecati uz jednu curicu malu pored njih. Kako ce njima biti kad budu morali djeliti mamu sa curicom.
Svaki ima nesto posebno sa mamom. Stariji ima mazenje, grljenje, poljubci, mladji ima slikovnice, slike, trcanje po kuhinji dok mama kuha.
Zauzeli su svoje pozicije. Mama voli obojicu, mama ima "alone time" sa obojicom, ali sve je uredu dok su muskarci tu.

Kad se upetljaju sestre od tetke, odma se mami trci, stvara se ljubomora musko-zenska. Pitanja svaki dan nova. "zasto nece biti braco", "zasto je daddy kupio pink dekicu", zasto oni nemaju krevetac, hoce oni da probaju spavati u krevetcu prije bebe. Ljubomora je vec pocela kako ce biti kad bas se seka rodi.
Vremenom ce je prihvatiti znam, ali mene vise brine kako ce se oni osjecati nego novorodjenjce. Beba ne zna koliko oni znaju, ali kao njima i bebi je potrebna mamina paznja…

lovelyglamour
vaka, naka, svakaka AKO: - planiras lijeciti svoje komplekse na meni onda dolazis na pogresan blog - mislis da me mozes s*ebati, onda si sebe zajebao/la -mislis da ces preko bloga postati moj najbolji prijatelj/ca, grijesis -mislis da cu ti vjerovati, necu ne vjerujem ljudima uzivo, zasto bih ovdje

9 komentara

Komentariši