Draga moja nenci

Proslo je pet godina i sest mjeseci, ali ti si meni uvijek u mislima. KAd sjedim sama i misli odletu negdje sami, razmisljajuci o tebi, o tome kakva si bila prema meni. Ne znam da li me iko toliko pazio kao sto si ti. Od malena si bila tu. Tesko je bilo kada si nestala, tesko je i sada, ali znam da je bolje ovako nego da se patis na ovom svijetu.
Znas kad su mi rekli da imas rak, nisam mogla da vjerujem. Kako bih? Osoba koja je bila uvijek uz mene, je ispred mojih ociju polako nestajala. Bilo je tesko, ali bolje je ovako, samo da ne bolujes.
Sjecam se kad sam ostala sama sa tatom, kad me je pitao " ti znas da ce ona umrijeti, moras se spremati na to". Koliko je me to pogodilo, toliko sam znala da je sve istina. Plakali smo zajedno, jer ti si bila ta koja je nas sve drzala zajedno. Koja je bila zila nase porodice, ti si ta koja je svaki Bajram  pravila domace jufke za Baklavu, kupovala mi uvijek nesto novo da obucem". Svaki tvoj prsten koji mi se svidjeo dala si mi, bez pitanja, bez nekog zahtjeva. Bila si iskrena, htjela si uvijek sve najbolje za mene
Te zadnje mjesece, davala si mi savijete kao nikad prije, ali se tvoj izgled mjenjao. Glas je bio isti, dodir ruke, ali bila si slabija, nisi vise imala snage u sebi, u tvojim ocima se vidjela bol. To je mene polako ubijalo, jer sam znala da to nece dugo trajati.
Te noci, kad sam se oprastala od tebe, kad si me pogledala, znala sam da je to zadnji put da ces me vidjeti, barem na ovom svijetu.
Sjecam se i poziva od A, u 01:25, kad je rekla da ti je proucila dovu. Sjecam se te cijele noci provedene u bolnici, pored tebe, tjelo se vec pocelo da hladi. Ruke su bile tako ledene ujutru. Nisam se plasila, nisam jer sam znala da si oko mene, da ces uvijek me paziti na bilo koji moguci nacin. Nisam se plasila ni kad su me ostavili samo s tobom u sobi. Kad sam ti ruke milovala, ljubila dlanove, obraze, iako vise nisi bila ziva, nisam se plasila tebe.
Najvise me plasio pomisao da te vise necu vidjeti, kad sam se gubila od placa poslije tvoj dzenaze, to me najvise plasilo sto vise nisi tu, i sto neces biti tu.
Ti si bila mojnajbolji savijetnik, prijatelj, ti si me uvijek razumijela  bilo kakvoj situaciji, nekad cak bolje nego i moji roditelji. Branila si me uvijek kad nesto skrivim, pricala samnom kad pogrijesim, bila si tu, sve do tog dana.
Sad imam samo slike, uspomene, dvoje djece koje se nadam da znas, i njega. Ah, on je bio moj spas kroz sve to, ali ti si to sve znala. Znala si sve moje tajne, branila si nas od svega, on je jos uvijek tu. Sad njemu pricam sve tajne, sad je on mojnajbolji prijatelj. Ali niko tebe ne moze zamijeniti.
Tesko mi je, jer se plasim da ti nisam dovoljno to dokazala. Ali se nadam da sam barem negdje nekad ti pokazala koliko si meni znacila.
E, se porodila. Dobila je curicu. Ni njen otac nije docekao ni prvo unuce. Mozda na tom drugom svijetu,  si se srela sa svima.
Toliko od mene ovaj putm znaj da mi nedostajes.

lovelyglamour
vaka, naka, svakaka AKO: - planiras lijeciti svoje komplekse na meni onda dolazis na pogresan blog - mislis da me mozes s*ebati, onda si sebe zajebao/la -mislis da ces preko bloga postati moj najbolji prijatelj/ca, grijesis -mislis da cu ti vjerovati, necu ne vjerujem ljudima uzivo, zasto bih ovdje

7 komentara

Komentariši